kolovoz, 2011 | ||||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Ti si mi prva misao kada se probudim ujutru i zadnja dok tonem u san...
Kada te vidim, osjetim ono dobro poznato trepenje u stomaku i tada bi samo da te grlim, ljubim, dodirujem, da ti pripadnem, da te volim...
Kada nismo zajedno sklopim oči, udahnem duboko i mogu da osjetim miris tvoga tijela... Osjećam te blisko i snažno...
Sretna sam što postojiš u mojim mislima, u carstvu mojih čula,
sve dok ne utonem u snove u kojima si opet ti...
VOLIM TE
Sanjam te...
Sad već noćima sanjam tvoje oči,
lice, usne koje želim...
Sanjam ruke tvoje, noć u kojoj smo samo nas dvoje
gdje niko drugi ne postoji, ništa me ne otima od tebe...
Osjećam te...
Tvoje misli i želje su mi jasne...
Znam da ljubila bih te, kao da sutra ne postoji,
kao što oduvijek želim tebe kojeg čekam, koji me očaravaš s pojavom svojom...
Znam da topila bih se pod dodirima, poljupcima nježnim tvojim...
Znam da tijelo mi drhti za tobom...
Znam da ljubim te...
sanjam te...
Bio si mi tako daleko a tako blizu...
Postao si ostvarenje mog sna, moja ljubav koju jako volim...
Tako neprimjetno, polako, ušao si u moje srce,
ugasio sav bijes, izbrisao stare rane i učinio da osjetim pravu,
neobičnu i iskrenu ljubav...
Postao si smisao mog života, moja životna energija...
Onaj zbog kojeg bi sve napravila...
Onaj kojeg volim iskreno i čisto iz dubine srca...
Onako slatko, dječje i nevino....
Te veceri kad sam se najmanje nadala,
kad sam bila tužna nesretna i razočarana...
Kad sam mislila da za mene ljubav više nepostoji,
pojavio si se ti i otvorio mi srce i dušu...
postigao si da se ja otvotim tebi,
učinio si da se osječam voljeno i sigurno...
Probudio si u meni najljepše osjecaje i zato Hvala Ti !!!
Hvala ti što si pored mene kad mi trebaš,
hvala za duge razgovore u kasnim satima,
hvala ti za naljepše riječi za mene napisane,
hvala ti što me voliš, što mi daješ srce svoje i svoju ljubav...
Hvala ti što si razuman, pažljiv i osjecajan...
hvala ti što me želiš zauvjek u svome životu,
što me voliš bez obzira na moje mane i vrline...
Anđele moj, jer kao šta ti kažeš ja sam tvoja sudbina....
.....Volim Te !!!...Voljet cu te zauvjek e
..Volim te onako kako se voli samo jednom...e
............Volim te živote moj
Ljubav... Ona pokreće svijet, sve se vrti oko nje,
ona je smisao svega!
Koliko god se pisalo o toj temi, uvijek se ima još nešto za napisati...
Kamo god se okrenuli, svugdje je ljubav
ona nas pokreće, daje nam snagu, obogaćuje nas duhom,
zbog nje smo bolji ljudi,
ona je SMISAO svega!
Svako od nas siguno ima neku osobu bez koje bi nam bio nezamisliv život,
zbog koje smo spremni na sve, zbog koje bi sve učinili...
Život je lijep - volite se!
Naci cemo se pod dugom u svetlu dana,
zagrlit cemo se napokon...
doci ce i nas tren kada nas niko nece moci razdvojiti
jer nasa je ljubav od svega jaca...
sve prolazi i dolazi ali ona ne...
zivot je od ljubavi satkan, najljepsim vezom izvezen...
krojen bez kroja, krojen ljubavlju i nagonom... toplinom... vjerom... zeljom...
i zato nije cudno kada u ljutnji kazemo svasta,
u stvari kazemo nista jer da se kasnije preslusamo
bilo bih nas sram izgovorenog zato suzbijmo ljutnju,
razbijemo je o zid, prekrijmo valovima,
isperimo morskom pjenom, stisajmo buru,
progovorimo maestralom, pometimo opalo lisce jeseni...
sjedimo na usce... najdublje rijeke... rijeke nade...
sjedimo i cekajmo... zapjevamo pjesmom ptice pustene iz krletke..
.zapjevajmo pjesmu radosti... pisimo odu ljubavi...
dodirnimo se rukama... podijelimo bol, tugu, srecu, radost...
necu dozvolit da moja jutra u ceznji umiru bez tebe a usne uzalud traze dodir tvoj...
ja borit cu se za ljubav nasu u javi i u snu !!!
Ispričat ću vam jednu tužnu priču,
Tužnu priču o djevojci i mladiću
U jednom malenom gradiću
Gdje se prve ljubavi stiču,
Gdje se sudbine kroje
Voljelo se njih dvoje
Mislili su samo jedno na drugo
I nikad se nisu služili tugom
Prolazili su mjeseci, godine
Još uvijek su bili skupa njih dvoje
Odjednom ništa nije počelo da štima
Sudbina se poigrala s njima
U njih se uvukla neka zima
Koja je ružno izgledala svima
Ona se drugačije ponašala
I dok se nije ni snašla
On je prekinuo vezu
Pitala se šta je pogriješila,
Gdje je zgriješila
Niko nije znao
Za nju život je stao
Prekinuo je iz bezveznog razloga
A ona nije imala nikog svoga
Da joj suze briše
Nije znala gdje više
Da je pogriješio, on je shvatio
I zato se njoj vratio
Bila je sretnija nego ikad
Vjerovala je da se neće vratiti nikad
Opet su bili zajedno
na ovaj i onaj nacin
osecali su jedno drugo
daljina nije razdaljina
samo jedno cekanje
I niko se nije osjećao bijedno
Niti više vrijedno
Bili su isti
Obadvoje od grijeha čisti
I tako iz dana u dan
zajedno su provodili noc
dane i dane...
cekaju dan kad ce biti zelja ispunjena
da budu zajedno
Designed by Jelena. Hosting slika by Blog. Site owned by slatka-tajna.
Valid HTML 4.01 Transitional and CSS.